Stručne literature na polju Sirove i naivne književnosti je vrlo malo. Osim sabranih djela o Komšinici Beri (Komšinica Bera, izdanje 2017.) koje je objavio splitski Redak, a prikupio njen prvi komšija, gospodin Zajnil, i koja su predstavljala samo uvod u istu, nema, zapravo, ništa.

Da postoji sušta potreba za ovom literaturom jasno je bilo i gospodinu Zajnilu i komšinici Beri na sastanku Drugog kućnog savjeta komšija legendarne zgrade, održanom u selu u kojem niko nikog ne zna, i koji je zbog svoje važnosti dobio čak i ime – “oluja tintara”.
Tad komšinica Bera objavi pisanje Druge komšijske knjige i pruži šansu i drugim autorima relevantnim za ovu oblast, komšijama legendarne zgrade, da svako ponaosob podnese po jedno svoje štivo za doprinos sveukupnom poboljšanju kvalitete nove knjige, a kao odgovornog urednika odredi gospodina Zajnila.

Ali to neće ići lako jer život je kratak, sticanje znanja dugo, a iskustvo varljivo…

Budući da većina podnesenih komšijskih štiva nije ni približno zadovoljila ni one najosnovnije književne kriterije, gospodin Zajnil u posljedni čas, mada teškom voljom, zbog kompleksnosti i nedostatka studija efikasnosti, pribjegnu upotrebi tzv. “Čiste jodlovarske književne tehnike” (ČJKT) i po prvi put upotrijebi jednu, do sada nikad viđenu spravu, zdravom umu neuhvatljivog oblika – jodlovaru kojom on odabire, krati i revidira – ukratko, jodluje sva komšijska štiva, radeći uporedo na njihovoj osobitosti i sažetosti iskazane misli. Karakter priča nije mijenjao pokušavajući na taj način da dobije sređen, bez vrludanja, lijep i ispravno napisan tekst.

​

Ova knjiga govori o tome…

​

​

​

KUPI